Roditeljstvo jeste jedna od najljepših Allahovih blagodati ali u isto vrijeme i poseban emanet koji nam je povjeren. U svakom vremenu odgoj djeteta je bio poseban izazov, i potpuno nepravedno bi bilo podcijeniti napore koje su ulagali roditelji, od postanka svijeta pa do danas, u odgoj svoje djece. Međutim, suočeni sa toliko grijeha u jednom vremenu, što je zaista teško i za odraslog insana- nameće nam se pitanje- kako danas uspjeti sačuvati i očuvati mlado biće od štetnosti koje su se nadvile nad njim? Tako smo danas svjedoci grijeha zbog kojih je uništen Lutov a.s. narod, zatim Šuajbov a.s. narod… gotov da nema grijeha zbog kojeg neki od naroda prijašnjih Poslanika nije uništen, a da taj grijeh nije prisutan danas.
Također imamo i razgovor između Jakuba a.s. i njegovog sina Jusufa- kada ga savjetuje da ne govori svoj san braći svojoj, kako to ne bi kod njih izazvalo zavist i ljubomoru.
Iz svih ovih kur’anskih primjera možemo zaključiti jedno: ne postoji upotreba sile, upotreba grubosti niti ucjene. Savjet ili „mev’iza“ je put koji zagovara Kur’an kada je u pitanju pozivanje na dobro i odvraćanje od zla, kao i u odgoju djece. Važno je shvatiti iz kur’anskih primjera da postoje različite situacije, tako da nije neobično da se desi u porodici da roditelj bude privržen vjeri a dijete bude potpuno drugačije ili obratno, da roditelj bude na stranputici a da dijete bude na pravome putu. Shodno ovome ne smijemo osuđivati niti jednu niti drugu situaciju, naprotiv, jedino roditelju koji nije uložio trud i pokazao primjerom svome djetetu, može se prigovoriti. Roditelj koji je pokazao primjerom islamski život svome djetetu nije odgovoran ako dijete nije nastavilo tim stopama- onda ostaje da Allah upućuje onoga koga On hoće.
Međutim, ono što treba naglasiti jeste da je razgovor jedna od najbitnijih tačaka u odgoju djeteta, odmah nakon pozitvnog ličnog primjera.
Dakle, prvo i osnovno jeste izgradnja sebe i svoje ličnosti, čak mnogo prije rođenja djeteta.
