Kada se Seidu ibn Asu približila smrt, rekao je svojim sinovima: ”Sinovi moji, ne prekidajte vezu sa mojom braćom i prijateljima, već se odnosite prema njima onako kako sam se ja odnosio prema njima i radite ono što sam ja radio. Ne dozvolite da dođu u situaciju da moraju tražiti od vas, jer ako čovjek, zbog svoje potrebe, traži nešto od ljudi, uznemiri se cijelo njegovo biće, jezik mu zadrhti i osjeća nelagodu koja se primijeti na njegovom licu.
Poštedite ih poniženja traženja žureći da ispunite njihove potrebe prije nego što to od vas zatraže.”
El-Ibšihi je u svom znamenitom djelu El-Mustatref fi kulli fennin mustazref, zabilježio predaju u kojoj se navodi da je nekog čovjeka natjerala potreba da ode kod svoga prijatelja, pa kad je pokucao na njegova vrata i ovaj mu otvorio, rekao je: ”Es-selamu alejkum! Prijatelju, ja sam dužan toliko i toliko novca i došao sam kod tebe…”
Njegov prijatelj je žurno ušao u svoju kuću i dao mu traženi iznos, a zatim se vratio u kuću i počeo plakati.
Žena mu je rekla: ”Ako ti je toliko teško što si mu dao novac, zašto se nisi izvinio i rekao mu da nemaš novca?”
Rekao joj je: ”Ne plačem zbog toga, već plačem jer nisam provjeravao njegovo stanje sve dok nije došao u situaciju da mora tražiti od mene.”
Neki ljudi su iznimno skromni i imaju toliko samopoštovanja i ponosa da bi radije umrli od gladi nego zatražili komad hljeba od drugih ljudi. Za takve je Uzvišeni Allah rekao: ”Onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni.” (El-Bekara, 273.)
Zato budimo pažljivi i osjetimo potrebe naših najmilijih, naše rodbine, prijatelja i komšija, i ne izlažimo ih sramoti traženja od ljudi. Jer, svaki čovjek posjeduje dostojanstvo, a očuvanje ljudskog dostojanstva je kao očuvanje njegovog života, i znajmo da život nije nimalo prijatan i lijep ako čovjek mora izgubiti obraz zbog potrebe i traženja od drugih ljudi.
Jedan od najdražih ibadeta Allahu je unošenje radosti u ljudsko srce i pružanje utjehe na najljepši način. Traženje od drugih slama ljudsko srce, pa blago onome ko zna da davanje ima lijepe manire i edeb, pa se drži tih manira, i da ljudi imaju obraz i čast, pa se pobrine da im ih sačuva.